02 SEKS I GULAŠ – STALNA KUHINJSKA KONFERENCIJA

33
Share
Copy the link

Cigaret pauza – zimsko zasedanje Konferencije je moglo da počne. Mnogo prstiju sa mnogo cigareta, prekrštene noge u čarapama koje valja sačuvati od žara cigareta u žaru diskusije.

“Na kojoj si tezgi kupila te čarape?” pitala je Divna.

“Na onoj kod čajeva” uzvratila je Ljupka niz čije se listove spuštala jedna arabeska u bordo boji. Pijaca i kuhinja su spadale u nasledno pravo žena iako je feudalizam, bar zvanično, odvano ukinut. I kada te već zapadne to nasledno pravo, naučiš da voliš pijacu, i kuhinju.

“Uvek se osećam jako pametno kada kupim nešto jeftino…” nastavila je Ljupka, Konferencija se složila, i razmenjivala sadržaje kesa sa pijace. Zelene čarape sa zelenom salatom, crvene gaćice sa šargarepom i crvenom tucanom paprikom, crna potkošulja sa crnim biberom i crnim lukom, bela senka sa belim lukom i pašternakom, ružičasti pude*a pola kile ružičaste svinjetine… žuti gerber ni sa čim, tek onako… Stavile su ga u vazu.

Gulaš.

“Ljut” dodala je Višnja liznuvši usne jezikom.

“Papren” nadovezala se Divna sklopivši oči.

Matora Riba je samo ispustila jedan uzdah, četiri žena su sinhrono prekrstile noge, jer taj gulaš… jasno je…

“…dok dinstaš luk sa povrćem…” prizivala je Višnja.

“…sa bar dve vrste bibera…” spustila je glas i Ljupka.

“… sve odjednom, i dugo, dugo…” dodala je Divna već na ivici jecaja…

Te žene su kuvale ljuto. Volele su ljuto. Volele su sve odjednom, i dugo.

Volele su pripremu hrane, onim lakim pokretom iz ručnog zgloba kojom je sečeš i hvataš, prstohvat koji je mera svakog začina i prvog dodira – prstohvat kojim se uvežbava razlika soli od bibera, strukture oštrog od mekog brašna, između piletine i krize srednjih godina. Volele su kada meko, celim dlanom raznose začine po komadu mesa koji će spustiti u lonac, na jezik. Kada prvo, kao ovlaš usnama i vrhom jezika, testiraju ukus i gustinu da bi tek onda duboko uzdahnule nad zalogajem, i isto tako klizile niz drugi jezik.

Volele su ljuto. Povišenih tonova, kada pali ne*a i oštro se niz ždrelo spušta u utrobu, kada slama srce i kičmu, miris bibera u nozdrvama, suze koje peku, sok svežeg luka koji klizi niz nož i prste, staklasto kroz pijačne gaćice niz butine, zrnasto u damarima *azma, oporo u sećanjima.

Volele su sve odjednom, i dugo. Svo povrće, da bi se slile arome, beli i crni luk, jezik u usnoj duplji i šaka na sisi, šaragrepa i zelen i pašternak, šaka na dupetu i kurac u pičku (“Kafa sa cigaretom, u kuhinji” digresije su uvek zgodne), nemoj im to ništa razdavajati… Dugo.

Konferencijski uzdah.

“…naravno, i ako odmah navali da liže, taj nema sa čime da jebe” zaključila je Ljupka.

Naravno, izglasala je Konferencija.

Zapalile su cigaretu… nisu odavno pušile travu ni šmrkale koku; bile su odvaljene od života u Srbiji. Previše.