…A ONDA JE NASTUPILA TISINA…kao u tegli sa krastavcima

28
Share
Copy the link

…nekako je trebalo poceti govoriti, o nervozi, o strahu, o nesigurnosti, o krizi srednjih godina ( ne, ne ovo poslednje, dovljne su prve tri stavke), najposle, i o besu koji iz svega narecenog prozilazi.

“Nisi se javio…”

“Ali došao sam” uzvratio je Onaj Mladić. Činjenica, pomisli Matora Riba. Došao je. Nakon sati i sati buljenja u displej telefona, i u trenutku kada je već nazula cipele i krenula u kafanu da se napije. Bila je verzirarana u raspravama, duboko je verovala da je iznimno verzirana u građenju SVIH nijansi… Ali ju je ova lakonska rečenica ubila. Došao je, štasadkojikuractuima daseraspravlja. Nema.

“Zašto komplikuješ?” okrenuo se prema njoj. Božedragi, hoće li izgovoriti prostoproširenu rečenicu, DA IMAM ZA ŠTA DA SE UHVATIM… pomisli Matora Riba. Komplikovala je. Zbog onog spiska na početku teksta. NIje mogla da ga izgovori. Ćutala je.

“Zašto me nisi nazvala?” još jedno logično pitanje. To i Miloš svaki put pita. Pa… JE*AM FUCKING MAZOHISTKINJA… je*pisak sa početka teksta… Ma… Na ljubičastom zidu su svetlucale masne fleke od ljetošnjih komaraca, učinilo joj se da joj srce staje… usporilo je?! Uh,još uvek je tu škripavo disanje notornog pušača.

“I onda je nastala tišina,moj Miloše, KAO U TEGLI SA KRASTAVCIMA , neka je proklet izvesni Vasa koji je izreče, mota mi se po glavi već mesec dana. Ovde ću je metnuti, i neka me već jednom pusti na miru…!” kazala je Matora Riba.

“Tišina, tegla sa krastavcima, rečenica cela, Vasa ili Onaj Mladić…? Ko da te ostavi na miru???”

Matora Riba jei dalje bila zabodena u tišinu, pljunutu onoj u tegli sa krastavcima sa nešto mirođije i slačice, znate, ona tišina u kojoj čak ni slačica neće da proizede PLOP, makar koliko bilo minijaturno…

Zapravo…hm, ne… a ipak…

Nije moglo biti ničeg novog u spajanju tela, mislila je Matora Riba, možda bi gripa promenila temperaturu tela i to bi donelo novinu…a ipak… survala sa na njegov bok, kao što se survava snežna lavina ( i to je stara pojava, a ipak…), ona zaglušena tutnjava snega ispratila je spuštanje obraza na tuđu kožu ( to je njena krv, verovatno),uleganje…

“Draga… zaista ne mogu da zamislim kako se TI obrušavaš poput snežene lavine… malo je…” i Miloš je odmerio Matoru Ribu od glave do pete, pa od pete do glave… monstruoznih 58 kg : “…eventualno da se obrušavaš kao džak krompira… pa onda od siline udarca, on se cepa, krompiri se haotično razleću, iznova odbijaju, umožava se tutanj… to bi trebalo da bude onomatopeja strasti… divlji seks na sve strane… nezaustavljivi vrtlog…” ređao je Miloš.

“Dragi, genijalno… samo mi još reci, jal’ ivanjički krompir?”uvređeno uzvrati Matora Riba. Zbilja, ono sa lavinom snega je bio čist promašaj, jebala je tegla sa krastavcima.

Zapravo…hm, ne… a ipak…

…ostala je prestravljena kada je Onaj Mladić odneo toplotu svog tela i to bez gripe, manja od slačice u tegli sa krastavcima kada ju je poljubio na rastanku, kiselija od sirćeta u istoj tegli kada su se zatvorila vrata za njim. Ostala je ružna, kao jebena tišina u jebenoj tegli sa krastavcima.