Svastika

290
Share
Copy the link

Svaki muškarac nesumnjivo ima svoje fantazije: o nedokučivim zabranjenim ženama, o perverzijama koje ne smije nikom povjeriti niti može probati… Moje fantazije završavale su se na oblinama i u dubinama moje zamamne još neoficijelne svastike Marine sa čijom sestrom Enom sam se godinama zabavljao koristeći svaku priliku da se u Marininoj blizini «ogrebem» za njen dodir i pogled na putene obline. Posebno me rajcala njena velika, lijepa, obla stražnjica i uvijek vlažna usta… te sam vrlo često tucajući Enu fantazirao o njenoj sestri. A kad bismo zajedničke tulume sa njom i njenim mužem Vlatkom završavali sexom u odvojenim sobama, izluđivala me njena *azmička vriska koja je probijala zidove. Tako sam posredno uživao «u njoj» ni ne sluteći da će mi se ta želja ostvariti na najbolji mogući način. Pa čak i više od toga. Jer, svastika je bila ženska neizmjerne, ali zarobljene mašte koja nas je jednog dana dovela u krevet.

Kasno poslije podne zazvonio je telefon u mom stanu i nekoliko trenutaka razmišljao sam da li da se javim. Spremao sam se za zanimljiv izlazak, večeru učetvero kod moje slatke svastike, i nisam želio da mi bilo kakav poziv to pokvari. No, telefon je uporno zvonio i podigoh slušalicu. Bila je to upravo Marina koju smo svi zvali Meri… «Oboje su nas nasukali… i Ena, i moj Vlatko…! siktala je Meri. Ena je, dakle, bila moja stalna djevojka, studentica medicine, a Vlatko njen muž. «Zamisli, maloprije su Vlatka zvali s posla i on je upravo otišao na nekakvu intervenciju, tko zna kad će doći… A sad me zove i Ena, odgođen joj je ispit za sutra ujutro i doputovat će tek sutra popodne… I šta ja da radim sa svime ovim… ribu sam već očistila i marinirala, vino ohlađeno…!?» U momentu mi je sinulo… Meri je bila žena za kojom se ne može samo žuditi, nju se moralo imati i ja sam odavno primjećivao nekakav obostrani fluid koji smo prećutno obuzdavali bojeći se skandala ako bi Vlatko i Ena nešto primijetili.

Treba pokušati. «Čuj Meri, to je sve njihov problem. Riba ne može stajati do sutra… Zašto ti i ja to ne pojedemo kako smo i planirali…?» bacio sam mamac. Zastala je trenutak, a onda je reagirala kao tipična domaćica kada neko pokaže da cijeni njen trud. «Da, imaš pravo… Nismo mi ovo pokvarili… A sutra možemo opet s njima nešto pripremiti… Ma znaš što. Ja ću ovo sad baciti na gradele, a ti samo dođi.» odluči Meri i spusti slušalicu bez pozdrava. Ok, to je bilo to za početak. Ubrzo je opet zazvonio telefon. Ena je zvala iz Zagreba. Ispit je odgođen za sutra… bilo ih je puno pa profesor nije stigao sve ispitati… žao joj je, ali vidimo se sutra… Bog, pusa… Požurih na «spoj» obuzet nekom čudnom tremom. Usput kupih ružu i dvije boce vina za opuštanje «tvrdih stavova» i već sam hitao k Marini.

Otvorila je vrata u tankoj svijetlo plavoj ljetnoj haljini ispod kojih se jasno ocrtavao takođe*vijetlo plavi veš, male gaćice jedva prekrivajući guznu brazdu i mali grudnjak iz kojeg su «kipile» mesnate dojke. Bila je veoma dobro raspoložena… «Razmišljala sam… imaš ti pravo. Zašto da nama kvare veče, ako oni imaju obaveza…?» «Pa naravno, evo mi smo tu kako je dogovoreno. A koga nema, bez njih se može… Šta to tako dobro miriše ?» «Našla sam odličnog lubina. Bit će dosta za nas… A i vino sam ohladila… ma, vidi ga… i ti si donio vino… ’ajde neka… Blitva je gotova, a riba će biti za pet minuta… hajde ti nama otvori vino i natoči» čavrljala je tako da mi je bilo jasno da uopće ne žali što nema njenog muža i sestre. Činilo mi se da je naša «urota» prećutno počinjala. Prošao sam kroz stan i vidjeh da je stol već postavljen za dvoje. Mirisne svijeće, razni začini, lijepe starinske čaše za vino… ukrašavali su trpezu. Sjeo sam tako da sam je mogao posmatrati kako radi oko električnih gradela, spretno uzima i okreće ribu, poskakuje krećući se po kuhinji, saginje se, a gaćice i haljina se uvlače i nestaju u guzi, a onda kao nesvjesno izvlači tkaninu između guzova.

Nesvjesno sam se počeo češkati po kurcu koji je polako rastao. U zadnje vrijeme sam se sve češće bavio mišlju da sam onda, prije nekoliko godina, trebao «napasti» Marinu, a ne njenu sestru. Na jednom pijanom tulumu krenuo sam prema Marini da je podignem za ples. Sentiš je tada bio prilika da se curu «legalno» prepipa i vidi kako će reagirati, odmah znaš imaš li prolaz kod nje. No, dok sam stigao do Marine, na ples ju je pozvao neki drugi momak te ja odmah napravih korak prema njenoj sestri. Malecka Ena, prerano naraslih dojki, bila je dobra zamjena te joj već nakon prvih taktova «Blue Johny blues» spustih dlanove na guzu, a među noge joj gurnuh svoju butinu. Ena je samo uzdahnula i blago raširila noge pritisnuvši brežuljak na moju nogu. Bila je pod uticajem đus-votke i nadolazećih hormona te isto veče završismo u jednoj od soba tog velikog stana u brzom i žestokom koitusu. Bio je to početak duge solidne veze, koja se međutim vremenom trošila i izlizala te postala dobra navika puna razumjevanja i uigranog kvalitetnog sexa, što ju je i održavalo.

No, kako je vrijeme prolazilo, a Meri mi je bila stalno u blizini sve češće sam žalio što nisam bio brži one večeri kad sam pokupio Enu. «Evo, klopa je gotova, ali da mi prvo nazdravimo po jednom lozom» reče Meri i svojom čaši* kucnu o moju rakiju i iskapi je na eks. «Tako… (i pucnu usnicama) hajde nam ti očisti ovu ribetinu… Ja ću izvaditi blitvu, evo i kruha… hm, dobro miriše, a ?» cvrkutala je Meri. «Ma ti si prava umjetnica od kužine… super je sve ovo. I zašto bismo mi išta propustili jer Vlatko i Ena nisu tu. Sve ćemo mi provesti, a kad dođu možemo ponoviti, jel’ tako ?» rekoh. «Hm… razmišljala je trenutak. Zar baš sve? Ne znam hoće li to baš ići ?» dočeka moju upadicu sješkajući se. «I ne znam šta podrazumijevaš pod to… sve. Ma dobro… prvo ćemo ovo pojesti i popiti. To je sigurno. Živjeli!» Meri je svaki čas nazdravljala i zalogaje zalijevala dugim gutljajima «pinota», a ja sam spremno dolijevao tako da je u pola ručka bila otvorena već druga boca.

Marina se sve više opuštala i pomalo nebontonski mljackala i kruhom među prstima iz tanjira kupila sok od limuna, maslinovog ulja i začina i to slasno gutala. Jedan takav zalogaj pružila je meni. «Probaj, dobro je kad se pomiješa» i gurnu mi komadić natopljenog kruha u usta, a zatim i vrhove prstiju dozvoljavajući da ih joj poližem. Gledala me ravno u oči. «Živjeli» reče ponovo i iskapi gotovo punu čašu vina. Jelo je ubrzo nestalo s pladnjeva i mi smo zapalili po cigaretu gledajući se od vina sjajnih očiju. Znao sam da sad moram nešto učiniti ili se spremiti i otići. «Da li ti nedostaju Vlatko i Ena? Zapravo, jesu li nam izostankom pokvarili ovu večer… da budem iskren, meni ne ?» upitah, a ona je dugo šutila i gledala me u oči. «Hvala ti za ružu. Odavno nisam dobila cvijeće.» odgovori polako. «Hajde, otvori novu bocu. Dobro da si i ti kupio vino, dobro nam ide… Natoči do vrha!»

Sipao sam nam vino iz treće boce i sjetih se šta sam zapravo maloprije rekao. Ono «sve ćemo provesti» ona je odmah shvatila kao poziv na sex. Je*u se ovakve naše večere učetvero sa potocima rakije, vina i hrane završavale razvratnim plesom uz zavlačenje mojih i Vlatkovih prstiju u intimne kutke naših ženskica, pornićima i drpanjem u dnevnom boravku da bi se onda razišli po sobama u neizbježni siloviti sex. Osluškivali smo jedni druge i možda se podsvjesno natjecali ko će biti bučniji i razuzdaniji. I baš ti zvuci, glasanje moje svastike Meri dok se jebe i svršava strašno su me palili i rajcali i tjerali da je zamišljam kako se nabija na moj kurac dok je ispod mene bila njena sestra Ena.

«Pali te kad čuješ moju Meri kako se kara, ha ? pitala me jednom Ena dok smo nakon sexa ležali na postelji, a u drugoj sobi je Meri još glasno stenjala pod Vlatkovim naletima. «Najžešće me jebeš, ovako kad smo kod njih u stanu i kad čuješ nju… to sam baš primijetila. Volio bi mi pojebati sestru, zar ne? Hajde priznaj! Sigurno misliš na nju dok me karaš…» insistirala je Ena, a ja sam diplomatski izbjegavao odgovor koji je bio očigledan. «Ma nema veze. Kad te to pali i meni je bolje. Ako ti se sviđa… možeš me oslovljavati njenim imenom dok me jebeš… neću se ljutiti…» pričala je Ena već uzbuđena vlastitom pričom i spremna za novu rundu sexa. «OK, zete… Za početak možemo malo zaplesati, ali ne pretjeruj… Pusti nam kakvu dobru, laganu stvar, a ja ću počistiti stol» iznenada reče Meri čisteći prste kriški* limuna. Super, pomislio sam. Sad će sve biti jasno, može – ne može… Pustio sam CD sa tridesetak laganih evergrina, neka ples potraje, a zatim joj se teatralno okrenuo, poklonio i zamolio za ples.

Meri je brzo prišla obujmila mi ruke oko vrata i lagano pritisnula dojke uz moja prsa. Išlo je brzo. Njihali smo se lagano i polupijano sve manje obraćajući pažnju na ritam pjesme, hvatajući ritam tijela. Obujmio sam je oko struka i jače pritisnuo uz tijelo. A zatim korak lijevo-desno trljajući se od nju. U trenutku kad je ona morala napraviti taj korak ustranu i malo raširiti noge, zakoračih među njene butine, stari test koji se radio uz sentiš. I prošlo je. Samo me kratko pogledala u oči pa spustila glavu na moje rame i jače me stisla oko vrata u znak predaje. Nisam gubio vrijeme. Lagano sam je počeo maziti po leđima, pa jednu ruku spustio na guzu navlačeći jače njen brežuljak na svoju butinu. Sasvim se prepuštala lagano šireći noge, a zatim u ritmu plesa počela polako miješati karli*. Bio sam sve drskiji. Ubrzo sam sa obje ruke milovao Marinine guzove i sve jače ih stiskao i gnječio.

Bili su veliki, ali fantastično oblikovani i tvrdi. Onda zavukoh srednji prst preko haljine i gaćica među guzove i počeh je maziti po anusu preko tkanine. Lagano je uzdahnula i kao pokušala se oduprijeti, ali je još jače stisnuh na svoju nogu i tad već osjetih vrelinu njenog već mokrog međunožja. «Polako…. polako zete. Polako sa svojom svastikom… ne budi baš tako bezobrazan…» dahtala mi je na uho i sama se sve jače trljala pičkom od moju nogu. «Ne žuri… Kad smo već ovako lijepo zaplesali, sad ćeš mi otkriti neke stvari… Ja to o tebi već znam, ali mi ti moraš nešto reći…» «Hoću slatka moja svastiko. Samo reci svastiko, sve ću ti reći» obećah sluteći da je pali i to naše obeščašćujuće oslovljavanje sa «zete, svastiko». «Ena mi je pričala… da li je tačno. Sestra mi je pričala da prisluškuješ kad se ja i Vlatko tucamo u drugoj sobi, da te to pali… i da je žestoko jebeš. I da si rekao da bi rado mene pojebao… to mi je rekla… Je li to tačno?» «Dakle, tako. Sestre nemaju tajni jedna pred drugom. Sve ti je potanko prenijela. Onda, priznajem. Baš me pali kad te čujem kako stenješ, vičeš, cviliš… Jednom sam vas i vidio kroz ovo mutno staklo na vratima sobe.

Išao sam u WC i vidio te kako si se naguzila na podu, a Vlatko ti ga je zabijao otraga. Nešto si brbljala… jebi me, jebi me… to me baš napalilo i odmah sam ti ponovo nategao sestru i zamišljao da jebem tebe…» «Mmmmm… kakvog perverznog zeta imam, uh… samo polako… ne guraj mi gaćice unutra… oh… A reci mi drugu stvar… je li istina da Enu stalno tucaš u guzu?» «Naravno. Pa ona to jako voli i sama traži. Skoro da joj je to draže od običnog sexa…» palio sam svoju svastiku i sve žešće je drpao za guzove. «… a je li istina da joj ližeš guzu i da joj zavlačiš jezik unutra… ne gadi ti se to?» «I to je tačno Meri moja slatka. Tvoja sestra to najviše voli. Ja je zapravo jebem jezikom u šupak. To si htjela znati, zar ne!? Ne gadi se to meni… to je baš slatko… Ena… zapravo vi obje ste slatke, mirisne cure… kao kolačići…» «Oh, koji si ti perverznjak zete… zavidim mojoj sestri… to je sigurno divno. Ja to nikad nisam probala», reče Meri i jednom rukom me obujmi oko struka, a zatim se žestoko poče trljati koki* od mene… «Ooohhh… razvratniče… šta radiš sa svojom svastikom… pokvarenjače jedan…» «Svastiko moja slatka… ne mučimo se.

Učinimo to… zašto da maštamo… pogledaj nas, već smo na pola puta…» krenuo sam u finiš. I u tom momentu je zazvonio telefon. Meri se trgnula i izašla iz zagrljaja misleći u prvom trenutku da je zvono na vratima stana. Podigla je slušalicu, bio je to Vlatko. Javlja da je naišao na veliki kvar na dalekovodu (bio je inžinjer visokonaponske mreže), da ih je uhvatio mrak na terenu i da će se vratiti tek sutra kad završe posao… bla, bla… Razvezao je priču o poslu, a Meri je ponavljala … da,da… dobro, uredu… I tad mi je sinulo. Bila mi je okrenuta leđima naslonjena na stočić sa telefonom te joj priđoh straga. Znao sam da ne smije reagirati i otkriti se da sam tu i da je diram. Sagnuo sam se, kleknuo iza nje, zadigao suknju i snažno gurnuo jezik preko gaćica među njene guzove… Poskočila je, ali se nije odala glasom. Pokušala je rukom odgurnuti moju glavu, ali sam je čvrsto držao za bokove i nije to mogla učiniti.

A onda se prestala braniti i ja nastavih slobodno gurati jezik u njeno međugužje. Meri je za to vrijeme komunicirala s mužem i primjetih da *remice gleda taj prizor u velikom ogledalu što je bilo u hodniku pored nas. Svidjelo joj se. Razgovo*e konačno završi i Meri odahnu. «Dobro zete… pobijedio si. Samo me malo sačekaj da se istuširam. Sva sam znojna i masna od friganja i plesa…. Ajde, pusti me sad malo da se sredim» reče svastika i nestade u kupatilu. Yes!!! Zgodna svastika Meri, predmet mojih najmračnijih želja, past će ko zrela kruška. Što je i bila u svojoj dvadeset sedmoj godini. U tom trenutku pomislih na svoju djevojku Enu s čijom sestrom ću sad u krevet. Nije bila ni svjesna koliko mi je otvorila put u njeno međunožje svojim intimnim ispovijedima (kasnije ću tek saznati da je bilo i obrnuto, Meri je palila Enu na Vlatkov veliki kurac… no, to je druga priča). Znao sam da sestre, najbolje prijateljice i žene uopće o svojim muškarcima pričaju najintimnije stvari, bljuvotine i pizdarije, od veličine i oblika kite, do ukusa njihove sperme i imitiranja glasova kad svršavaju. A Ena je baš imala svašta ispričati. Kako smo bili sve duže u vezi, među nama su pale sve ograde i tabui.